Sa serijom The Office i jednom od brojnih izjava Michaela Scotta, „sometimes I’ll start a sentence, and I don’t even know where it’s going. I just hope I find it along the way.“

Eto, točno tako, i još bih dodao puno izmišljenih izreka, svakojakih gluposti, besmislica, avantura, havajskih košulja, ustvari jako puno havajskih košulja, i… To je otprilike to. Dobro, ima toga još, ali… Kako sam uopće ušao u svijet fotografije?

„Sicilija je ključ svega“

Ovako otprilike, dao sam otkaz da bih otišao na putovanje na Siciliju gdje sam “otkrio” uličnu fotografiju i počeo potpuno novim očima gledati na fotografiju. Mogu slobodno reći da sam se i zaljubio, kako u fotografiju, tako i u sami otok. Mislim, Goethe je ipak rekao, „Sicilija je ključ svega“, i uistinu je tako.

Na taj put sam išao sa svojim prvim fotografskim uzorom, Marinom Mamuzom. Još kao klinac sam se divio njegovim fotografijama Livanjskih pejzaža.

No, fotografiju sam gledao isključivo kao hobi i zanimala me samo priroda. Dok nisam stigao na taj otok, na Siciliju. Kultura, ljudi, duša koju taj otok ima, njegovi gradovi, sela, neopisivo.

Robert Capa

Tu sam, odmah po slijetanju aviona, naletio na plakat izložbe fotografija Roberta Cape, i tu se prvi puta upoznao sa njegovim radom. Tako sam počeo učiti više o dokumentarnoj fotografiji i kao da se dogodio neki ‘klik’ u mojoj glavi.

To je ono čime se želim baviti u životu, to je fotografija kakvu želim stvarati. Tako sam svoje prve ulične fotografije napravio na ulicama Palerma, Corleonea, Nota…

Sada, par godina kasnije, završavam studij novinarstva u Zagrebu, a ujedno i radim kao fotoreporter za foto i video agenciju, Pixsell.

A kada bih morao izdvojiti jedan događaj koji sam imao priliku fotografirati, to bi svakako bilo finale Hrvatskog Kupa 2022., i Hajdukovu pobjedu nad Rijekom. Biti dolje na travnjaku, osjetiti onu atmosferu koju samo Torcida može napraviti, utrčavanje navijača u teren, proslava kupa… Apsolutna ludnica!

Koja je priča sa tim havajskim košuljama?

Kako ja volim reći, sve u životu šta tribaš je Buena Vista Social Club, kubanske cigare, rum, pješčane plaže, natikače, i… košulje na cvitove.

U biti, ja sam tip kojeg je dosta teško ne primijetit negdje. Havajske košulje su moj ‘potpis’, trademark, signatura, kako god hoćete, ono po čemu me svi znaju. Čak ide do te mjere da su mi neki dodijelili i nadimak Miami Vice, pa prosudite sami…

Iako nema neke priče oko njih, već jednostavno volim Latinsku Ameriku, njihovu kulturu, muziku, klimu, ljude. Onda je nekako logično da ću se tako i oblačiti. Dobro, možda i nije, jer živim u Hrvatskoj gdje su zime hladne, ali meni – je, a ruku na srce, ja sam dosta nelogičan tip.

“Konju, nisi normalan”

Sjećam se svoje prve odvožene ‘stotke’ na biciklu. Išao sam voziti na prazan želudac, ponio jedan Snickers, eto tako, i bocu vodu… Naravno da sam bonkao (ukratko, noge vam maltene otkažu :D), i jedva se dogurao do kuće zadnjih dvadesetak kilometara. Lekcija naučena!

Sad, ne znam za vas, ali meni je sasvim normalno probuditi se u 4h ujutro, skuhati neku pastu, sjest na bicikl i voziti se jedno dvanaest sati, i vratit se kući. 

Ili nakon preboljene korone i posljedičnih problema sa disanjem, odlučiti po prvi puta u životu istrčati polumaraton. Ne kaže se džabe, “ko nema u glavi, ima u nogama.”

“Nikad nemam mira, opasan i nervozan”

Iako nisam opasan, već tako samo ide ona Olijeva pjesma, ali svakako jesam nervozan kad mirujem. Tako da eto, svoje slobodno vrijeme, osim za fotografiju, što je nama fotografima i posao i hobi i strast i ljubav i mržnja, sve u jednom – koristim za biciklizam i trčanje, pripremu maratona i biciklističkih putovanja.